Povijesni zapisi  o čudotvornom ukazanju Blažene Djevice Marije

Značenje grada Nina zabilježeno je i po marijanskim karakteristikama. Obnovljena justinijanska bazilika iz vremena prije doseljenja Hrvata, prihvačena je od njih i pretvorena u prvu Gospinu baziliku. Iz te se crkve najstarijeg i najznačajnijeg hrvatskog centra proširivao i produbljivao marijanski kult – štovanje Bogorodice u čitavoj Ninskoj biskupiji. Dublje i veče štovanje Blažene Djevice Marije vezuje se uz svetište - crkvu Gospe od Zečeva od vremena ukazanja sve do danas.

Nedaleko od Nina , udaljen 5 milja morem, odnosno 13 kilometara kopnom nalazi se otočić Zečevo. Od redovnika - pustinjaka koji su bili na otočiću nastanjeni dobilo je Zečevo ime Pustinja, a po Gospi koja se štuje u crkvici, Otok Gospe od Zečeva. Prvi pisani spomeni o tome datiraju iz 1335.god. Najezde Turaka u ove krajeve započele su 1468. do 1500.godine. I baš te , 1500.godine Turci u svom pohodu na Zadar bivaju junački suzbijeni. Ista ih sudbina zadesi i u pohodu na Nin. Ipak, osvetili su se na ninskom najdražem milinju, Gospi od Zečeva. U svome gnjevu zbog neuspjelih navala na Zadar i Nin, upalili su crkvu i samostan, poubijali redovnike pustinjake i sa sobom odnijeli i Gospin kip. Kako je poslije toga Gospin kip vračen, čudnovatim načinom prema legendi ili otkupljenjem od Ninjana, nije istinski utvrđeno.

Ninski biskup Juraj Divnić uz pomoć bogoljubnih kršćana sagradio je opet crkvicu na čast Gospe od Zečeva. Sam Bog je proslavio čudnovatim naćinom kip Gospe od Zečeva i to UKAZANJEM.
Crkva Gospe od Zeceva na otocicu Zecevo Pogled na otok Zečevo i crkvu Gospe od Zečeva.

U crkvi je prikazana slika Gospina ukazanja i ukazanja redovnika koji udovici Jeleni prenosi Gospine upute.

Slika gospina ukazanja

U Jasenovu, sada razorenom selu, koje se nalazilo u vrškom polju, živjela je bogoljubna i mlada udovica Jelena pok. Marina Grubišića. U noći devetog travnja 1516.god., Jeleni se prikazao u njezinoj kući redovnik ( fratar ). Naredio joj je da treba poći u crkvu Gospe od Zečeva gdje će joj biti navješćeno što ima proglasiti da se ućini u Gospinu čast, kako Bog ne bi poslao bičeve svoje na kršćane.

Pogled na polje Jasenovo. Danas polje služi u poljoprivredne svrhe mještana Vrsi, a mjesta Jasenova više nema. No arheološki ostaci povijesnog mjesta pod zemljom još su uvijek prisutni i djelomično istraženi.

Jelena iz straha da joj se svijet ne ruga i da je ne proglase sanjaricom, nije izvršila redovnikovu naredbu. Udovici Jeleni se nakon toga prikazala sama Gospa tijekom više noći okrvavljenih koljena.

Nakon desetog dana od prvog ukazanja, isti se redovnik ponovno ukazao udovici Jeleni sa istim porukama. Ona se opet prestrašila. Tada se 21.travnja, u ponedjeljak, Jeleni ukazala Gospa u bijelim haljinama, stojeći nad jednim trsovim panjem i Gospa će udovici Jeleni ovako: » Ja sam ostavila potpuno proštenje grijeha u crkvi na Zečevu svakog ponedjeljka. Ali zato valja postiti jedan ponedjeljak o kruhu i vodi i činiti reči misu u crkvi Sv.Jakova, u kojoj mi je drago, da me štuju, kao u crkvi u Zečevu. « To je rekla bl. Djevica i išceznula ispred očiju udovice Jelene. Nakon toga u prvu nedjelju po Križima ( Spasovu ), 4. svibnja 1516. godine Jelena je u večernjim satima molila pred kipom, da joj Gospa dade potvrdu čudnovatog ukazanja.
Gospa od Zeceva Ja sam ostavila potpuno proštenje grijeha u crkvi na Zečevu svakog ponedjeljka, ali zato valja postiti jedan ponedjeljak o kruhu i vodi i činiti reči misu u crkvi Svetog Jakova u kojoj mi je drago da me štuju, kao u crkvi u Zečevu.

Iznenada je Jelena vidjela kako najprije iz desnog oka kipa Gospe od Zečeva, pa potom i iz lijevog, rone suze. Puno je svjedoka vidjelo to isto. Uslijed čudnovatih dogadjanja, potvrdjenih od više svjedoka, priznavajući bez imalo sumnje da je Blažena Djevica Marija izabrala otočić Zečevo za mjesto gdje joj je ugodno biti čašćenom, biskup Juraj Divnić je ustanovio svetkovinu u čitavoj državi: PRIKAZANJE GOSPE OD ZEČEVA na 05. svibnja.

Djevica Marija se pobožnoj udovici Jeleni triput ukazala pozivajući ljude na zauzetiji kršćanski život, u suprotnom da će ih zadesiti teška kazna. Ova opomena nije ozbiljno shvačena. Ako sagledamo sudbinu grada Nina tijekom povijesti mogao bi se izvući logičan zaključak.  

Nin i kotar njegov počeo je propadati. Godine 1570. grad Nin je bio spaljen da ne padne u ruke Turcima i na taj način da se spasi grad Zadar. Kao da je Bog htio da počisti Nin i da se iz pepela pridigne na novi život te da iza pretrpjele pokore bude dostojan da primi u svoje krilo kip Gospe od Zečeva, koji se do tada štovao na otočiću Zečevo.

Odlukom biskupije, a zbog čestih navala neprijatelja na otočić, kip Gospe od Zečeva je 1587.god. prenesen u Nin i postavljen u kapelicu crkve koja je već bila posvećena u čast Svetog Ambroza i pripadala je benediktinskom samostanu u Ninu.

Ponizno pred kipom klečući i molitvom hraneći svoju dušu vjernici, istovremeno, časte Gospu i dan njene svetkovine.

Do druge polovice sedamnaestog stolječa nije poznato da se kip Gospe od Zečeva prenosio iz Nina na otočić Zečevo. Najvjerojatnije je povod za to bila zlokobna 1646.godina. kada je Nin, po drugi put, za krvava Kandijskog rata spaljen do temelja kako ne bi pao u ruke Turcima. Prije samog spaljivanja grada 16. travnja moći ninskih svetaca, zlato, srebro, knjige i sam Gospin kip bio je pohranjen u Zadru.

Kip Gospe od Zečeva bio je izložen na oltaru zadarske stolne crkve Sv. Stošije. Godine 1673. stolna crkva u Ninu je popravljena i već slijedeće 1674.god. Ninjani su svoju milu Gospu prenijeli iz Zadra u Nin. Od tada, da zahvale Gospi na ponovnoj obnovi Nina iz zgarišta, svake godine u svibnju obavlja se prenošenje Gospinog kipa na otočić Zečevo, gdje se u crkvi vrši služba Božja, te se u popodnevnim satima Gospin kip opet prenosi u Nin.

Sv. Jakov u  Zukvama ...ali zato valja postiti jedan ponedjeljak o kruhu i vodi i činiti reči misu u crkvi Svetog Jakova u kojoj mi je drago da me štuju.

Crkvica sv. Jakova u Zukvama povijesni spomenik iz 15 stoljeća.

Blagdan Gospe od Zečeva slavi se prvi ponedjeljak prije Blagdana Spasova misnim slavljima u ninskoj župnoj crkvi sv. Anselma, a 5. svibnja i 5. kolovoza svake godine se hodočasti na Gospin otok. Prema pisanim vrelima veliki broj brodica malih i velikih, iz Vinjerca, Starigrada, Ražanca, najviše sa otoka Paga, Privlake, Vira i dr. ukrašenih zastavama usred ninskog zaljeva dočekivali su brod koji je prenosio milu Gospu te su je pratili do otočića Zečeva.

Nema pisanih tragova o tome kada je puk koji dolazi na zavijet Gospi od Zečeva pri ophodu počeo klecati ispred Gospina kipa. Veliko mnoštvo na Blagdan drage Gospe nahrli u Nin sa svih strana starih hrvatskih župa, a najviše iz ličke, podgorske i ninske koje su nekad spadale pod biskupiju ninsku.

Neizmjerno je bogoljubstvo puka prema kipu Gospe od Zečeva koji se štuje u Ninu. Blažena Djevica Marija po kipu Gospe od Zečeva učinila je mnogim pravim štovaocima dobra djela: utjehu nevoljnome, lijek nemočnome, sužnju izbavljenje .... Zato puk kaže da svaki bogoljubni kršćanin može pristupiti ovoj presvetoj Djevici i majci Isusa Krista i primiti sve koristi njezine zaštite. Ninjani i danas štuju Blagdan Gospe od Zečeva s nešto izmijenjenom tradicijom samog ceremonijala, ali uvijek s istom ljubavlju i zahvalnošću za sve što je Gospa učinila i čini za ovaj grad.

I danas svi Ninjani vjeruju da je ovo formalno proglašenje Nina gradom, Gospino djelo. Olujom do Gospe
Toliko o crtama što u librima piše, a u srcima Ninjana piše sigurno još i dublje i više. Mlatija san more sinje, škropilo me slano inje, tukla me je bura bisna, koža mi je čvrsta, tisna.
Stoga, evo i pjesme jednog Ninjana (Olujom do Gospe) i njegovog doživljaja otočića i Gospe od Zečeva, te opis odlaska na otočić kao simbola vjere, ufanja i nade u Gospin kip. Slušan kaić kako dršće, tribao bi košte čvršće, veslo stenje, jaram škripa, sve san bliže svetog kipa.
Autor pjesme: Branko Ljubičić Nek me mlati bura bisna, nek me škropi slano inje, sve san bliže cilju svome, zipci Gospe, otočiću mome.

  HOME  Morska procesija Kopnena procesija